Kad nema Vuka Karadžica...

...pa moram ja da skupljam narodne umotvorine.
Našao sam ovo odavno na index forumu, sad ne mogu da nađem link ka temi da me ubiješ, sreća pa sam sačuvao u wordu evo tema je još živa. Каčim u originalu, jedino tako ima smisla.

Beograd, grad koji me je ubio…

...na samrti ga je za to okrivio Karlo IV…velio je da ga je svojom tezinom ugusio… neki bi mozda i stosta drugo rekli o njemu, neki su vec ponesto i rekli, nesto cu vam od toga preneti, nesto i sam dodati, a vi, ako ne mozete ne pljuvati, obidjite, bicu zahvalan…

iz AZBGUCNIKa:

Avala, homerov anguron izvor je zemlje, dublja i tajnija od 511m…svaka sila tu udara…

Autokomanda belo trajno deli na crno i crveno

Asfalt, iznedrio je sekija, bebu, tirketa, prleta, gagu, magi…i nikako SAMO njih…slobodan je ko za zivot daje vise od zivota…

Beograd: Besramnici neonskog pogleda, poganog jezika i sirokog srca, samo putnici u mestu rasturenih kofera…

Bulbuder, steciste baraba, trojketove pale imperije, ‘tihe noci’, rodno mesto ‘cilja’

Vracar na uzbrdici, ukleti autor trazi svoju muzu…

Veliki mostar, sravnjen sa sve frizerajem cika koste i rifatovim baklavama…

Vukov spomenik razdvaja nadnicare i ucenjake, medjunarodnu muku i nacionalnu nauku, krije tajne studentskog dome…

Veliki sanac, podno kalemegdana, prvo sirotiste balkana, poslednja granica ka evropi…

Gradski podrum, malo ko je bio, jos se manje ko seca miscevicevih ‘silueta’

Gardos je osokolio YU grupu sada paradoxalnog imena…

Gubarevac; hronicar zivota i smrti, ne daje bas celiku da ode [LL prele]

Glavna posta. jedan se vlajko [nije stojiljkovic] zove marsovac, jer je tu, 1929. trazio da se telegram posalje na mars…

Gospodarska mehana, sa grafitom: car ili prosjak, budi prijatelj ovog Mesta…

Domovina; obavezno preskakati kafanu koja ima tako pokvareno ime…

Dva bermudska trougla u kojima je mesto brodova nestajala mladost [onima koji su je posedovali i mudrost, mozda] sunce, konj i desert, te suma, lipa i grmec [koji se jos drzi na svetu i nije predao mech] pregazilo je vreme…

Donji grad prkosi svemu sto je u kontinuumu prostor/vreem poznato…jedinstveno po povrsnosti merenja vremena: stignes mator, a uvek umres mlad…

Dunav je evropska, Sava juznoslovenska, a topciderska beogradska reka…makar od kad su bulbuderski potok asfaltirali istim onim osfaltom i nazvali ga cvijicevom ulicom…

Englezovac, finih manira i neraskrinkanih legendi, padina vracarske grbe, od krunske do njegoseve. MESS WITH THE BEST!

Zagubica. veli taxara: Grad je najveca srpska njiva, radja svakojaka cudesa i bokore prevara…ja dodajem, rodio je i ‘tramvaj’, “umjetno gnojivo” te iste “njive”...

Zvezdara izmedju milicevog plamteceg neba, zvezdanog gaja i izbledele zvezde danice…

Zemun, nasledio strausa, getea i sumanovica, ostavlja nostalgiju, lido, izbledeli sjaj madlenijanuma i seseljev rektorat kao okus u ustima nakon boravka u beogrmudskom trouglu…

Znak pitanja…i njemu je bilo tesko, ocito opisati, a meni ne deluje verodostojno…mora se osetiti, ipak…

Ima dana kad nasmejani Profesor sredjuje rodoslov grckih bogova kao stihove u sansu, zvanje iz pika, kontra iz trefa…

Jevremovac, predvorje raja usred betonskog mora…

kalemegdan s pobednikom [di i spada]. vecnost postoji da bi ovaj greben obnavljala…eh da…

Kopitareva gradina. odvezala se i kotrlja legenda o tofiji…dva sirota vrapca crvene…

Kuca cveca. mramor koji cuva Tita, izmedju muzeja ustanka i vile mira. slava velikih je u njihovom padu…casa sampanjca u ponoc, druze stari…

Lekino [pasino] brdo; kucerci kao golubarnici bez tekira i mavijana – nedovrseni lament na Gradom

Lion, opasna mangupska adresa i jutarnji rudokop iz kojeg cika dusko vadi nedostajucu rec

Manjez sa parkom bez spomenika decacima koji su mnogo obecavali…

Masarikova, gdet Tin tvrdi: boemija je priprema umetnosti, za akademiju, bolnicu ili mrtvacnicu…

Neimar u vecitom raskoraku izmedju graditelja i rusitelja…

Nekad…nekad ova naseobina nije bila groblje…

NBG ume da se oglasi milanovim EKV krikom…kako je tamno i tiho nakon vatrometa…

Njegosevom jos se prividja zucko korac kako pod zlatnom levicom pronosi prvi singl bitlsa love me do…

Ovo su imena koja se citaju kroz bezbroj raseljenih suza i osmeha: singidunum, veligradon, belogrados poleos, alba graeca, alba bulgarica, fejervar, belgradum, dar ul dzihad, castelbiancho, nandoralba, veligrada, weissenburg, belgrad…...ova varos mimo sve ostale varosi; privlaci rat kao magnet [sugradjanka ivi andricu]

Obilicev venac od mazestika do tanjuga, od manufakture saga do fabrike vesti…

Prokop mandovske radosti, prljav kao moja citanka…

Padinjak nosi osudjenicku mudrost: samo dupe i politika nemaju kosti

Petlovo brdo gde je nina simon na jedno vece prestala da bude vegetarijanac…

Picin park nikad nije dospeo na razglednice koje se salju rodbini…

Pristaniste namernika, kurvi i kradljivaca nocnih predanja o tuznoj strani zivota

Rospicuprija; svemir cucnuo [nista nije iza sebe sotavio, hvala mu na tome] i slusa kako cergari iz duse istresaju veliku torbu bacenih snova…

Sarajevska [meta(l)]fizickom operacijom odvojena od duhe i straha. rade je tu ispisao epitaf: moje je srce bomba na skveru

Savinac; na lazarevom prahu temelji tri najveca hrama- vere, znanja i zdravlja…

Senjak bol stvara zbog rasutih i pogubljanih dukata s natpisom “rodjen los”

Trg republike ponekad, samo ponekad, smogne snage da bude trg slobode

Tasmajdan sa tajnama ispod i iznad svoje trave ponekad jos osvane kao u borinoj baladi

Tesla je u beogradu proveo 32 sata; bioskop se po njemu zvao 8 godina; spomenik i muzej jos uvek odolevaju

Trosarina; zaseda na zaboravljenom carskom drumu…

Turska mudrost: bezi od grada koji lezi na dve vode…

Usce oko kojeg brodovi ispranih naziva tuguju jer danas najlepse cure putuju avionima…

Uhvatio sam jednom, u ulici koja je svoje odluzila, rec iz sna. U javi je izgubio pred divotom topciderskog proleca [za ovo ti posebno hvala]

Fantom je jahao u porseu; sad robija u mitu; cuvaju ga kish, tapi, vaske i cavke…mesto uspeha je ulica, meto slave je u srcu…

Hajducka cesma dva vremena i dve generacije. tu se pucalo u vladare i pevalo iz ubedjenja…

Hipodrom avetinjski prazan i blatnjav kao gogoljeve price; pobedniku nisu potrebni prijatelji…

careva cuprija; miris rostija, mamurluk praskozorja i umor rastimovanog orkestra…

Chubura [je raj]; markoni i mile perisic je strasno raznose svetom; tu mladi zure u pesnike…

ch-cha-cha seretski pozdrav za transdunavsku borchu, ovchu i krnjachu…

Sumatovac oplakuju klokotristi i preostali tezgarosi estrade…sada tu neki drugi sede…

Sansa odavno vise nije poslednja, a odskora vise nije ni sansa…

nikad zbogom, dovidjenja. mom gradu treba nezna rec…

Comment




(not shown)




Don't forget to hit 'Submit' after you click on 'Preview' otherwise your comment will not appear on the site!


 
Pokupi feed
Šta je to Feed?

Kakav je ovo blog?
Belgrade 2.0 prati dešavanja u velikom, prljavom Beogradu i u ne tako velikoj i ne toliko prljavoj balkanskoj blogosferi, a sve to možeš naći na srpskom i engleskom jeziku. Navrati ponekad da vidiš šta ima novo.

Ukoliko imaš neko pitanje za autore engleskog ili srpskog bloga, možeš ih kontaktirati klikom na ovo neupadljivo dugme.

Belgrade buzz